Izvori opasnosti od električne struje
Prilikom rada i korišćenja električnih uređaja, postrojenja i instalacija zaposleni je izložen nizu opasnosti da bude povređen električnom strujom.
Da bi što bolje mogli određivati i primjenjivati odgovarajuće zaštitne mjere, nužno je opasnosti podijeliti s obzirom na način povređivanja tj. na način na koji čovjek dolazi u dodir s djelovima postrojenja pod opasnim naponom, pa imamo sledeće izvore opasnosti:
- direktan dodir djelova postrojenja pod naponom,
- približavanjem djelovima postrojenja pod visokim naponom,
- previsoki dodirni napon kao posljedica kvara na izolaciji električnih uređaja niskog napona,
- previsoki napon dodira i napon greške uzrokovan polazom struje kroz uzemljenje,
- indukovani napon,
- prelaz visokog napona na postrojenja niskog napona,
- električni luk,
- uticaj električnog i magnetnog polja na čovjeka,
- zaostali napon,
- uticaj elektrostatičkog polja,
- atmosferski prenapon.
Ovo su uglavnom izvori opasnosti koji mogu ugroziti elektromontere profesionalce. Medjutim događa se da je izolacija električnog trošila ili dijela električnog uređaja oštećena pa da dođemo u dodir sa naponom. Tako na primjer u dodir sa naponom možemo doći dodirom metalnog dela nekog, kancelarijskog, kucnog ili bilo kojeg drugog ručno prenosivog uređaja ili alata koji koristi električnu energiju, ukoliko se desi da je izolacija provodnika oštećena i da se dodiruje sa metalnim delom.Može da se desi da je oštećen prekidač, utikač ili priključnica pa da prilikom uključivanja dodirnemo metalni deo koji je već pod naponom. U ovim slučajevima pod dejstvom napona može da poteče struja kroz naše telo.Jačina ove struje zavisi od unutrašnjeg i prelaznog otpora našeg tijela kojem smo prespojili strujni krug između provodnika ili provodnika i Zemlje. Obično se u ovim slučajevima srećemo sa naponom 220 ili 380 V pa dobijemo dosta jaki udar od struje. U slučaju da smo predmet jako stegli sa uvjerenjem da nije opasan ne možemo ga vise ispustiti, jer naši mišici ne mogu tako brzo reagovati. Ako ovakva struja potraje dovoljno dugo (red veličine sekunda) može da nastupi i grč, koja onemogućuje da ispustimo predmet pod naponom. Ovakvi slučajevi, srećom, nemaju težih posljedica, ali ponekad mogu prouzrokovati i smrt, ovim opasnostima nisu izloženi monteri profesionalci već i drugo osoblje koje rukuje uređajima.
Najviše nesreća od električne struje dogadja se bas električarima, profesionalcima naročito monterima, koji su zaposleni na razvodnim postrojenjima i dalekovodima visokog napona. U mnogo slučajeva nesreću prouzrokuju neopreznost i nepažnja. Monteri, navikli da rade u blizini visokog napona postanu vremenom manje oprezni i počinju zanemarivati mere bezbjednosti i ne pridržavaju se obaveznih pravila i uputstava. Oni naime vrlo često rade u blizini visokog napona i na uređajima pod naponom, bez preduzimanja odgovarajućih mjera pa i ako je to zabranjeno. Mnogo takvih i sličnih nesreća dogodilo se u postrojenjima visokog napona, na dalekovodima, gradilištima i sl. Opasnost kod visokog napona je mnogo veća i veliki procenat završava se smrću unesrećenog, dok je broj smrtnih slučajeva kod niskog napona srećom mnogo manji, ali ni u kom slučaju nije za potcjenjivanje , pogotovo na gradilištima koja koriste prenosni alat i uređaje na mokrim podlogama. Veliki broj strujnih udara dogodio se i na mašinama, još češće na onim koje su se napajale peko produžnih kablova.
Na prvi pogled moglo bi nam se učiniti da propisane mere za bezbjedan rad imaju suvišnih elemenata ali se one u savremenom svetu do kraja primjenjuju.
Povrede strujom niskog napona
Kod dejstva struje niskog napona na čovečije telo preovlađuju oštećenja živčanog sistema i organa krvotoka, naročito srca, dok su znaci na površini tela srazmerno mali.
Nadražaj živčanog sistema manifestuje se i lakšim ili težim poremećajima svesti, od otupjelosti do duboke nesvjestice. Kad tok struje niskog napona prestane da djeluje na tijelo, grčevi prestaju svijest se vraća, jer ova struja obično ne oštećuje nervne sistem već ga samo nadražuje.
Kad smrt nastupi zbog oštećenja centra za disanje onda je tome najčešći razlog nedostatak kiseonika, jer dugotrajni grč disajne muskulature onemogućuje razmenu gasova u plućima. Struja katkada i neposredno prouzrokuje oduzetost disajnog centra i time trenutno zaustavlja disanje.
Električna struja često pogađa organe krvotoka: srce i krvne sudove. Na krvnim sudovima prouzrokuje grč koji je opšti i prolazan; takav istina naglo povećava krvni pritisak, ali ne ugrožava život povređenog. Ali, kad struja pogodi srce, onda je život poveđenog u najvećoj opasnosti. Naime, struja niskog napona lako može da prouzrokuje takozvano treperenje srca, kod kojeg skoro nema pomoći. Srce stvarno kuca i dalje, ali ne potiskuje vise krv i sa organima se zbiva isto kao i kad srce stane. Kroz nekoliko minuta nastaju oštećenja u mozgu, koja se vise ne mogu povratiti i ubrzo zatim usledi smrt.
Lokalnih tragova po koži, što znaci površinskih oštećenja na mjestu dodira sa strujom niskog napona često puta nema ili su srazmerno mali. Najkaraterističnije su takozvane „Električne belege“: okrugli ili ovalni, beli ili suvo žuti, veličine sočiva ili nešto veći, malo uzdignuti iznad površine, a sa udubljenjem u sredini. Nalazimo ih na mjestu ulaska struje u telo ili izlaska iz tela, moguće je i na oba kraja, a katkada i tamo gdje je struja prešla na obližnju površinu na telu, kao na primjer na pregibnoj strani zgrčenog lakta ili koljena, ispod pazuha ili izmedju nogu.
Povrede struje visokog napona
Za razliku od navedenih posljedica usled dejstva struje niskog napona, kod struja visokog napona preovlađuju lokalne promjene, dok organi krvotoka i živčani sistem ponekad uopšte nisu zahvaćeni. Ako se povredjeni onesvesti,obično se ubrzo osvešćuje.
Usled lokalnih oštećenja povređene iz ove grupe ugrožava šok ,koji se može razviti nakon dan ili dva posle povrede.
Šokom nazivamo opasno stanje koje se katkad pojavljuje posle povreda. Reč je o teškoj smetnji u krvotoku i radu živčanog sistema. Šokirano povredjeno lice nalazi se pri svesti ,a njegovo stanje izgleda neupućenom sasvim zadovoljavajuće. Pa ipak mu preti smrt ako mu se na vreme ne ukaze stručna pomoć .Često je čak i ljekaru teško da prepozna šok, jer su njegovi znaci nestalni i različiti. Katkada nas na to upozorava okolnost da povredjeni, uprkos velikim povredama ne oseca bolove pa i ne shvata svu ozbiljnost sopstvenog stanja.
Opasna su i krvavljenja, koja mogu da nastupe u toku prvih 14 dana, kao i uremija, to jest unutrašnje trovanje raspadnim produktima, koje povredjeni bubrezi nisu u stanju da izluče. Utvrđeno je pored toga i to da posle električnih povreda može da se pojavi oštećenje bubrega, slično kao kod obimnog prignječenja mišica. Kod takvih oštećenja bubrega primećeno je da nastaju pre svega kada je mokraća jako kisela, stoga je za povedenog korisno ako mu se da rastvor sode bikarbone, da bi se popravila reakcija mokraće. Površinski tragovi struje visokog napona po telu manifestuju se pre svega u obliku opekotina, odnosno kao izgorena mjesta. Oni su drugačijeg izgleda ako je dodir tela sa provodnikom bio čvrst, drugačijeg ako je bio slab ili prolazan, a drugačijeg ako ih je prouzrokovao lučni plamen. Pored toga opažamo na povređenima i prave opekotine, nastale zbog zapaljene odjeće ili predmeta u neposrednoj blizini povređenog. Opekotine mogu biti svih stepena: od crvenila i otoka, mjehura i različito dubokih nekroza sve do ugljenisanosti pojedinog dela ili velikih površina tela.
Razlikovati opekotine zbog električne struje od pravih opekotina često je teško ili čak nemoguće. To za prvu pomoć nije ni potrebno. Moramo napomenuti još to da se ispod malih površinskih električnih povreda često kriju neočekivano obilna, nepopravljiva oštećenja dubljih djelova, čija se stvarna priroda i obim pokazuju tek posle vise dana ili čak vise nedjelja.
Ostale povrede
U cilju pružanja potpune slike povreda prouzrokovanih električnom strujom moramo ukazati i na povrede zbog snažnih grčeva, koje električna struja može da prouzrokuje pri prolazu kroz čovečije telo. Tu mislimo na različite prelome kostiju posebno na prelom kičme, a mogu nastati i iščašenja pa čak i povrede tetiva i mišica.
Kod nesreća prouzrokovanih električnom strujom ne smemo previdjeti ni povrede usled pada sa stuba i slično. Ne vođenje računa o takvim povredama moglo bi da prouzrokuje da prva pomoć pružena na neodgovarajući način, povređenom vise šteti nego koristi .
Pored toga fizičke aktivnosti koje prilikom rada izvode elektromonteri su veoma različite (penjanje, spuštanje, vješanje, teglenje, bušenje, zavrtanje, namotavanje i sl.) .
Pa i usled toga u Elektroprivredi dolazi često do raznih mehaničkih povreda usljed: uboda, udara, pada itd. Vrlo često nastaju rane sa povredama: kostiju, krvnih sudova, živaca, unutrašnjih organa i slično.
Isto tako prilikom dešavanja požara osobe koje gase požar u malim ili slabo provetrenim prostorijama treba da upotrebljavaju odgovarajuća zaštitna sredstva za zaštitu disajnih organa od štetnih dimova i prašina, kao i drugih otrovnih gasova.
Takođe se dešavaju povrede prilikom rada sa toksičkim materijama kao sto je sumporna kiselina i slično, čije su pare veoma toksične pa njihovo udisanje izaziva nagrizanje disajnih puteva.
Mnogobrojne analize svih uzroka povređivanja pokazale su da je skoro uvek prisutan „faktor čovjek“, pa o njemu naročito moramo voditi računa .
Pažnja,koncentracija,odgovornost na poslu, a pre svega potpuna trezvenost i ozbiljnost, logično analiziranje i zaključivanje, smirenost, staloženost, maksimalno poštovanje tehničkih normi kao i potpuno poštovanje i pridržavanje svih tehničkih propisa učiniće da se broj povreda smanji.